Geografski položaj

Poljana je ratarsko selo zbijenog podužnog tipa i nalazi se na putu Požarevac - Žabari, 9km udaljeno od Požarevca. Selo se nalazi na desnoj obali nekadašnje reke Resave i u podnožju zapadne padine Sopotske grede (Braničevskog povijarca). Što se tipa naselja tiče, Poljana je drumsko naselje približno šumadijskom tipu mačvansko-jaseničke vrste, i kao i sva sela na putu Požarevac - Žabari, karakteriše ga dugačka i široka ulica, zbog koje je selo moglo rasti samo po dužini. Selo je podeljeno na brdski i ravničarski deo, brdski deo je pod voćnjacima i vinogradima a ravničarski pod plodnom oranicom. Selo je podeljeno na brdski i ravničarski deo, brdski deo je pod voćnjacima i vinogradima a ravničarski pod plodnom oranicom.

Kao i mnoga sela u to vreme Poljana je dobila svoje ime po osobini zemljišta na kojem se nalazi. Zanimljiv podatak je da se selo nekada nalazilo u potezu Selište na Moravi (2km zapadno od današnje lokacije sela), ali zbog učestalih poplava meštani su morali da se presele na današnje mesto. Nakon selidbe selo je bilo smešteno u današnjoj mali Rudež i nešto dalje na severozapad. Oko puta Požarevac - Žabari su se u to vreme nalazili salaši, a kako su poplave bile stalni problem u to vreme, neki su se nastanjivali na salašima kraj puta. Kada je počeo da se gradi put od Požarevca ka Svilajncu 1838 godine, vlasti su primorale meštane da se presele i nastane niz put. Iz Rudeža su se prvo iselili Srbi, na severnom delu sela, a potom i Vlasi koji su nastanili južni deo sela i tako su nastale Srpska i Vlaška mala.

Istorija sela

Najranija istorija sela je misterija, ali znamo da je braničevski kraj bio pod Avarima, a zatim pod Bugarima, a nakon dva veka bugarske vladavine dolazi do propasti bugarskog carstva 972. godine i braničevski kraj potpada pod vlast Vizantije, a 1291. godine Braničevo prvi put ulazi u sastav srednjovekovne srpske države. Nakon dolaska turskog carstva Braničevo je 1413. godine zauzeo sin cara Bajazita - Musa, a zatim 1439. godine Braničevo zauzima Sultan Murat II. Selo Poljana se prvi put pominje 1460. godine kao deo Braničevskog subpašaluka. Selo je u to vreme imalo 14 kuća. O Poljani i o broju kuća se zna da je 1818. godine imala 55 kuća, a taj broj je porastao 1822. godine na 70 kuća. Broj meštana je rastao tako da je bilo 1839. godine 108 kuća, 1846. godine 134 kuća a 1859. godine Poljana imala 172 kuće. U sledećem veku, 1921. godine Poljana je brojala 540 kuća.

Put ka Svilajncu završen je 1864. godine, a asflatiran je prema nekim informacijama 1964. godine. U selu je i postojao rudnik uglja koji je koji je otvoren 1875. godine i koji je funkcionisao do 1937. godine, mada neki izvori navode da je rudnik radio i u periodu posle Drugog svetskog rata. Zanimljivo je i to da je u Poljani postojala stanica milicije od 1945. godine do 1952. godine. 1955/56. pošta u Poljani je krenula sa radom, a elektrifikacija sela sprovedena je krajem 1958. i početkom 1959. godine.

Zgrada opštine je izgrađena 1957. godine a srušena je 1988. godine i na tom mestu se danas nalazi Dom Kulture. U Poljani je 1984. godine otvorena i zdravstvena ambulanta.

Osnovna Škola je počela sa radom 1879/80. godine. Napomenućemo da je Poljana imala i žensku školu, tako da su postojala odeljenja za mušku i žensku decu. Nova škola završena je 17.10.1942. godine a kroz svoju istoriju nosila je razna imena: Poljanačka škola, Božidar Dimitrijević Kozica, Veljko Dugošević i Miloš Savić, koje i dan-danas nosi.

Danas u Poljani ima 447 kuća i 1762 žitelja. Od toga 55 kuća ima po 1 stanovnika, 75 po dva stanovnika, 71 po 3 stanovnika, a 246 kuća imaju više od 3 stanovnika. U poslednjih 28 godina u selu je ugašeno 78 kuća i broj žitelja je smanjen za 605.